Preporuke roditeljima za odgoj djeteta: Važnost “Ne!”

“Kako da obrazujem svoje dijete? Moja beba je još mala, ionako neće razumjeti šta kažem, zar ne? Ako kažem ne, hoću li biti prepotentna majka?”

Kako porodica treba da razumije obrazovanje i disciplinu?

Mnogi od nas često postavljaju ova pitanja kada postanu roditelji, a željeli bismo čuti da disciplina zapravo nije neophodna za ovu starosnu grupu. Mnogo je roditelja koji misle da disciplina znači kažnjavati, stalno govoriti “Ne!” i ometati svoju djecu. Zapravo, disciplina je potreba za savješću i redom koje stvaramo u sebi, prvo od strane porodice i društva, a zatim i tako što ih internaliziramo. U pravilnom obrazovanju djeteta, bez obzira na godine djeteta, ono prvo mora vidjeti reakciju porodice, najmanjeg dijela društva u kojem živi, ​​kako bi saznalo da li je njihovo ponašanje prihvatljivo ili neprihvatljivo. Kako bude stariji, sigurno će mu trebati granice koje postavlja porodica kako bi se socijalno i emocionalno razvijao.

Možda nam se čini da na dijete ne utječu ograničenja i smjernice, ali svaki pokušaj ograničenja djeteta i dosljedni odgovori koje dobije zauzvrat doprinose njegovom samopouzdanju i društvenim vještinama. Pravilna metoda disciplinovanja varira u zavisnosti od uzrasta i nivoa razvoja deteta.

Kako trebamo reći “Ne!” djetetu?

Ponekad može biti veoma teško reći “Ne!” djetetu. “Ne!” treba koristiti za hitne slučajeve koji uključuju više opasnosti. U razvoju djeteta, djeca od 1-1,5 godine mogu koristiti vrlo malo riječi ili uopće ne govoriti. Stoga roditelji moraju s vremena na vrijeme intervenirati u situaciji i postaviti granice zaustavljanjem ponašanja ili premještanjem u drugom smjeru. Na primjer: Ako dijete želi pogledati kroz prozor ili gurnuti televizor, potrebno je reći “Ne!” i skloniti dijete iz tog prostora. Za situacije koje nisu opasne važno je skrenuti pažnju djeteta u drugom smjeru i stvoriti alternative.

Naime, od malih nogu granice primjerene djetetovom razvoju i uzrastu ga ne čine nesigurnim, već naprotiv, čine ga poštovanim i samouvjerenim pojedinca koji poznaje svoje granice, on ujedno postaje svjestan granica drugih.

Iako postavljanje granica može izgledati kao negativna situacija, to je okvir koji je napravljen da usmjeri djetetovo loše ponašanje. Mnogim roditeljima je teško dodijeliti časove svojoj djeci. Zato što se osjećaju krivima zbog postavljanja granica. Neki roditelji, s druge strane, ne žele da se suočavaju s krizama ljutnje, pa ispunjavaju sve što dijete želi i ne postavljaju granice. Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju, postavljanje granica je vrlo važno za zdrav razvoj djeteta. Važno je koristiti jasne izraze prilikom postavljanja ograničenja. Zato što djeca ne vole da se o njima priča ili insinuira. Važno je da ne vičete i koristite normalan ton glasa kada ih izgovarate. Upotreba grubog i glasnog tona glasa može naljutiti dijete. Veoma je važno biti dosljedan kada iznosite ove izjave. Jer ovi izrazi pokrivaju samo dio poruke koju želite dati. Ali važno je biti dosljedan u ovim izjavama i poduprijeti ih ponašanjem.